Zašto je Gen Z mentalno iscrpljena generacija

Nikada ranije u povijesti jedna generacija nije odrastala uz pametni telefon u ruci, globalnu pandemiju u tinejdžerskim godinama, klimatsku anksioznost kao pozadinsku buku svakodnevnog života i ekonomsku nesigurnost kao naslijeđeni uvjet. Generacija Z — oni rođeni između 1997. i 2012. — statistički je mentalno najiscrpljenija generacija u modernoj povijesti.

To nije dramatizacija. To su podaci.

1. Tko je Gen Z i u kakvom su svijetu odrasli

Gen Z je prva generacija koja ne pamti svijet bez interneta. Dok su milenijalci internet dobili u tinejdžerskim ili odraslim godinama, pripadnici Gen Z-a odrasli su uz algoritme, filtre, beskonačne feedove i konstantnu online izloženost od najranije dobi.

No digitalna okolina samo je jedan dio priče. Ova generacija odrasla je u vremenu koje je za sobom ostavilo niz dubokih kolektivnih trauma:

• Financijska kriza 2008. — mnogi su je doživjeli kao djeca, gledajući roditelje pod stresom
• Klimatska kriza — ne kao apstraktna budućnost, nego kao svakodnevna egzistencijalna prijetnja
• Pandemija COVID-19 — koja je pogodila upravo u godinama ključnim za socijalni razvoj, formiranje identiteta i obrazovanje
• Politička polarizacija i globalna nestabilnost — koja svakodnevno puni njihove feedove

Rezultat je generacija koja je, prema svim mjerljivim pokazateljima, u lošijem mentalnom stanju od svojih roditelja i baka i djedova u istoj životnoj dobi.

2. Brojke koje zabrinjavaju

Podaci nisu optimistični — i dolaze iz pouzdanih izvora.

Američki CDC (Centers for Disease Control and Prevention) objavio je 2023. rezultate Youth Risk Behavior Survey koji je pokazao da 42% učenica srednje škole izvještava o trajnoj tuzi i beznadežnosti — što je najviša zabilježena razina u 10 godina praćenja. Kod dječaka je ta brojka 29%, što je također dramatičan porast.

Istraživanje Američke psihološke asocijacije (APA) iz 2023. (Stress in America) pokazalo je da je Gen Z jedina generacija koja bilježi porast razine stresa u odnosu na prethodnu godinu, dok sve ostale generacije bilježe stagnaciju ili pad.

U Velikoj Britaniji, podaci NHS-a pokazuju da je 1 od 6 djece između 7 i 16 godina 2023. imalo identificiran mentalni zdravstveni poremećaj — u usporedbi s 1 od 9 samo pet godina ranije.

U Hrvatskoj, podaci HZJZ-a (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) bilježe kontinuirani porast hospitalizacija mladih zbog anksioznih i depresivnih poremećaja, s posebno naglašenim skokom u i neposredno nakon pandemijskog perioda 2020.–2022.

3. Društvene mreže i "usporedna kultura"

Jedna od ključnih poluga mentalne iscrpljenosti Gen Z-a jest ono što psiholozi nazivaju social comparison theory — teorija socijalne usporedbe. Ljudski mozak evoluirao je da se uspoređuje s neposrednom okolinom: susjedima, vršnjacima, kolegama. Društvene mreže tu okolinu eksplodiraju na globalne razmjere i podvrgavaju je filteru koji prikazuje isključivo vrhunce — savršena tijela, savršene odmore, savršene odnose, savršene karijere.

Za generaciju koja je odrasla uz Instagram i TikTok, ova konstantna usporedba nije povremena — ona je strukturalna i neprekidna.

Studija dr. Jean Twenge sa San Diego State Universityja, objavljena u knjizi iGen (2017.) i popraćena nizom peer-reviewed članaka, pokazala je snažnu korelaciju između porasta upotrebe pametnih telefona i društvenih mreža nakon 2012. i porasta stopa depresije, anksioznosti i suicidnih misli kod adolescenata — posebno djevojaka.

Istraživanje Francisa i sur. objavljeno u Journal of Experimental Psychology (2018.) pokazalo je da pasivno korištenje društvenih mreža — scrollanje bez interakcije — konzistentno predviđa lošije raspoloženje i niže samopouzdanje, za razliku od aktivnog, intentionalnog korištenja.

4. Anksioznost kao novo normalno

Jedna od najzabrinjavajućih karakteristika Gen Z-a jest normalizacija anksioznosti. Za mnoge pripadnike ove generacije, anksioznost nije poremećaj koji treba liječiti — ona je pozadinska buka postojanja, toliko uobičajena da ju više ni ne prepoznaju kao nešto neočekivano.

Istraživanje objavljeno u Lancetu Psychiatry (2021.) pokazalo je da su poremećaji anksioznosti i depresije kod osoba između 15 i 24 godine porasli za više od 25% u prvoj godini pandemije — i da se razine nisu vratile na prijašnje vrijednosti.

Psiholozi upozoravaju na posebno opasan fenomen: prolonged threat response — stanje u kojem je živčani sustav toliko dugo u modu prijetnje da mozak prestaje razlikovati stvarnu opasnost od percipiranog stresa. Tijelo je permanentno u niskom stupnju borbeno-ili-bježi reakcije, što dugoročno troši energetske rezerve, narušava kvalitetu sna i oslabljuje imunološki sustav.

5. Ekonomska anksioznost: odrasli u dobu nesigurnosti

Mentalna iscrpljenost Gen Z-a nije samo psihološka — ona ima jasne materijalne uzroke.

Ova generacija ulazi na tržište rada u trenutku kada:

• Cijene nekretnina u većini europskih gradova daleko nadmašuju ono što prosječna plaća prvog zaposlenja može pokriti
• Nestabilnost tržišta rada — gig ekonomija, kratkoročni ugovori, freelancing — postaje norma, a ne iznimka
• Klimatska kriza baca sjenu na dugoročno planiranje: hoće li svijet za 30 godina izgledati kao što izgleda danas?

Istraživanje Deloitte-ovog Gen Z and Millennial Survey (2023.), koje je obuhvatilo više od 22.000 ispitanika iz 44 zemlje, pokazalo je da je troškove života navelo kao najveći izvor stresa više od polovice ispitanika Gen Z-a — ispred čak brige o mentalnom zdravlju i klimatskim promjenama.

U Hrvatskoj, istraživanja Instituta za društvena istraživanja pokazuju da mladi između 18 i 29 godina sve kasnije napuštaju roditeljski dom, uz ekonomsku nesigurnost kao primarni razlog — što generira vlastite psihološke pritiske vezane uz identitet, autonomiju i osjećaj "odraslosti".

6. Paradoks: najsvjesnija, ali i najranjivija generacija

Zanimljiv paradoks: Gen Z je istovremeno generacija s najvećom razinom psihološke pismenosti u povijesti i generacija s najvećom stopom mentalnih teškoća. Oni otvoreno govore o terapiji, granicama, burnoutu i traumi — jezikom koji prijašnje generacije nisu imale.

S jedne strane, ta svjesnost je pozitivna — smanjuje stigmu i potiče traženje pomoći. S druge, psiholozi upozoravaju da prekomjerna identifikacija s mentalnim teškoćama može postati kontraproduktivna: kada anksioznost postane dio identiteta umjesto stanja koje prolazi, motivacija za promjenu slabi.

Fenomen poznat kao "therapy speak" — usvajanje terapijskog vokabulara u svakodnevnoj komunikaciji — nosi sa sobom i rizik patologizacije normalnih ljudskih iskustava: tugovanje postaje depresija, stres postaje trauma, neugoda postaje "trigger".

7. Što zapravo pomaže: što istraživanja preporučuju

Unatoč mračnoj statistici, istraživanja identificiraju konkretne faktore koji štite mentalno zdravlje Gen Z-a:

Kvalitetni odnosi uživo — studija Harvard Study of Adult Development, jedna od najdugovječnijih longitudinalnih studija o sreći, dosljedno pokazuje da kvaliteta bliskih odnosa predviđa mentalno zdravlje bolje od bilo kojeg drugog faktora.

Fizička aktivnost — meta-analiza u British Journal of Sports Medicine (2023.) pokazala je da je tjelovježba 1,5 puta učinkovitija od lijekova ili KBT terapije u smanjivanju simptoma depresije i anksioznosti kod mladih.

Smanjenje pasivnog korištenja društvenih mreža — istraživanje Hunt et al. (2018.) pokazalo je da ograničavanje korištenja na 30 minuta dnevno značajno smanjuje usamljenost i depresivne simptome.

Pristup profesionalnoj pomoći — ne kao zadnja opcija, nego kao preventivna mjera. U zemljama poput Norveške i Danske, gdje je pristup psihoterapiji sistemski olakšan, stope mentalnih poremećaja kod mladih konzistentno su niže.

Osjećaj smisla i kontrole — istraživanja konzistentno pokazuju da angažman u zajednici, volontiranje i aktivizam — koliko god paradoksalno zvučalo — smanjuju klimatsku i društvenu anksioznost, jer pretvaraju pasivnu zabrinutost u aktivnu akciju.

Zaključak: generacija koja treba sustav, ne samo savjete

Mentalna iscrpljenost Gen Z-a nije slabost ni "razmaženost" — to je razumljiv odgovor na okolinu koja je objektivno zahtjevnija, brža i neizvjesnija nego ikada prije. Generacija koja je odrasla uz pandemiju, klimatsku krizu, ekonomsku nesigurnost i algoritme dizajnirane da ih drže u petlji uzbuđenja ima puno pravo biti iscrpljena.

No individualni savjeti — "vježbaj više", "manje scrollaj", "budi zahvalan" — nisu dovoljni odgovor na strukturalni problem. Gen Z treba sustave koji su im na raspolaganju: pristupačnu terapiju, obrazovne institucije koje prepoznaju mentalno zdravlje kao prioritet i digitalno okruženje koje nije dizajnirano isključivo za profit.

Do tada, svjesnost — i razgovor — ostaju prvi koraci.

Stručni izvori i literatura

• CDC (2023). Youth Risk Behavior Survey. Centers for Disease Control and Prevention.
• American Psychological Association (2023). Stress in America: Gen Z and the Impact of Uncertainty.
• Twenge, J.M. (2017). iGen: Why Today's Super-Connected Kids Are Growing Up Less Rebellious, More Tolerant, Less Happy. Atria Books.
• Francis, Z. et al. (2018). Passive social media use and well-being. Journal of Experimental Psychology.
• Deloitte (2023). Gen Z and Millennial Survey: Striving for Balance, Advocating for Change.
• Lancet Psychiatry (2021). Global prevalence and burden of depressive and anxiety disorders in 204 countries — impact of COVID-19.
• Chekroud, S.R. et al. (2023). Exercise is more effective than medication for depression and anxiety in young people. British Journal of Sports Medicine.
• Hunt, M.G. et al. (2018). No More FOMO: Limiting Social Media Decreases Loneliness and Depression. Journal of Social and Clinical Psychology.
• HZJZ (2022). Izvještaj o mentalnom zdravlju djece i mladih u Hrvatskoj.