Intervju prof. dr. sc. Davor Štimac: „65% odraslih Hrvata ima prekomjernu težinu — to je alarmantno i zahtijeva hitnu akciju cijelog društva"

Prof. dr. sc. Davor Štimac, predsjednik Hrvatskog društva za debljinu i ravnatelj Specijalne bolnice Medico u Rijeci, jedan je od vodećih glasova u borbi protiv epidemije debljine u Hrvatskoj i Europi. U razgovoru za Zdravlje24.info govori o razlikama između javnog i privatnog zdravstvenog sustava, inovacijama koje je uveo u Medicu, alarmantnim podacima o prekomjernoj tjelesnoj težini Hrvata te o nadolazećem međunarodnom kongresu u Opatiji koji će okupiti vrhunske europske stručnjake.

Vaša karijera proteže se od predstojnika Klinike za internu medicinu i ravnatelja KBC-a Rijeka do sadašnje pozicije ravnatelja Specijalne bolnice Medico. Što Vas je motiviralo na prijelaz iz javnog u privatni sektor i koje su ključne razlike u vođenju ove dvije vrste ustanova?

Čitav radni vijek proveo sam u javnom sektoru i osim stručnih, obavljao sam i više upravljačkih funkcija. Kad sam dobio ponudu da vodim specijalnu bolnicu Medico, najstariju i najugledniju privatnu medicinsku ustanovu u Rijeci, sa zadovoljstvom sam prihvatio izazov. Bio sam svjestan da postoje određene razlike između ta dva sustava, ali sam ujedno smatrao da mi višegodišnje iskustvo vođenja najveće zdravstvene ustanove u Županiji može pomoći da budem uspješan i u privatnom sektoru. Ljepota rada u privatnom sektoru je fokus na stručnost, zadovoljstvo pacijenta i u konačnici dobar poslovni rezultat, a bez uplitanja politike, što nije slučaj u javnom sektoru.

Što ste iz KBC-a Rijeka „prenijeli" u Medico kao model rada (organizacija procesa, standardi kvalitete, KPI-jevi)?

Uz mnoge razlike, postoje i mnoge sličnosti upravljanja u javnim i privatnim bolnicama. Svojedobno sam puno radio na unaprjeđenju procesa rada i učinkovitosti kako medicinskih, tako i nemedicinskih djelatnika, boljoj iskorištenosti skupe medicinske opreme u javnom sustavu i ta iskustva mogao sam primjeniti i u privatnom sustavu. Ovdje je to mnogo lakše jer je sustav fleksibilniji i ne ovisi o okvirima propisanim za sve zdravstvene ustanove u Hrvatskoj. U privatnom sektoru imate više mogućnost da rad i rezultate nagradite i na taj način motivirate djelatnike, ali i obavezu da poslujete pozitivno, koristeći optimalno ljudske resurse i opremu.

Uveli ste Walk-in ambulantu bez prethodnog naručivanja. Kakva su dosadašnja iskustva i planovi za daljnje inovacije u Medicu?

Ono što je danas razlog najvećeg nezadovoljstva pacijenata javnim zdravstvenim sustavom jest nemogućnost da odmah ili vrlo brzo dođu do usluge na koju imaju pravo. U Medicu su stvari postavljene tako da pacijent do usluge dolazi brzo, najčešće u roku od tjedan dana, tek iznimno dulje. Za one kojima je i to predugo imamo Walk in ambulantu u koju pacijent doslovo može ušetati i dobiti savjet ili medicinsku uslugu odmah. Pacijenti su s time iznimno zadovoljni, posebno jer smo te usluge povezali s uslugama primanja terapije u dnevnoj bolniici za koju se isto tako nije potrebno naručivati. To je nešto novo i korisno za naše pacijente, ali i brojne turiste koji tijekom ljetne sezone zatrebaju pomoć liječnika. Planiramo i nadalje biti u službi pacijenata, pružati brzu i kvaltetnu uslugu i rješavati probleme pacijenata kad oni to žele. Kao privatna ustanova dostupni smo gotovo non-stop, pa primjerice uslugu MR-a možete dobiti svaki dan od 7 do 21 h, čak i subotom i nedjeljom. Kontinuirano širimo naše usluge, od nedavno pružamo mogućnost MR-a cijelog tijela i pregled kolon kapsulom koji smo uveli prvi u Hrvatskoj, a sve kako bi naši pacijenti čim bezbolnije bili pregledani u cilju prevencije koja spašava živote.

Medico je postao certificirani Europski centar za liječenje debljine. Što to konkretno znači za pacijenta koji uđe u vašu bolnicu u odnosu na standardni pregled?

Ceritifikat garantira određenu razinu standarda u liječenju, tim stručnjaka u rasponu od liječnika koji se bavi liječenjem debljine do nutricioniste i psihologa, ali i niza konzilijarnih liječnika specijalista koji mogu cjelovito pristupiti pacijentima s debljinom. Pacijente na taj način pratimo i vodimo najmanje šest mjeseci, a puno češće i dulje od godinu dana. Koristimo različite metode liječenja od dijeteskih do medikamentoznih i endoskopskih, te savjetujemo oko kriruških zahvata i rješavamo postbarijatrijske probleme nakon operativnih zahvata.

Kako komentirate aktualne trendove u 2026. godini gdje se digitalizacija privatnog i javnog sektora pokušava povezati kroz jedinstvene sustave poput CEZIH-a?

Kao privatna ustanova mi smo učinili sve pripreme za spomenuta povezivanja. Privatni i javni sektor su komplementarni i spajanje kroz CEZIH zasigurno nas dodatno povezuje. To je posebno važno za sve veći broj pacijenata koji se liječe simultano u oba sustava, jer će dovesti do ušteda smanjivanjem dupliciranih pretraga.

Kao predsjednik Hrvatskog društva za debljinu upozoravate na alarmantne podatke -- 65% odraslih Hrvata ima prekomjernu težinu, a hrvatski muškarci među najdebljima su u Europi. Zašto je situacija toliko loša i što hitno treba promijeniti?

Podaci su alarmantni i izlaze izvan okvira koje može riješiti samo zdravstveni sustav. Potrebna je široka društvena suradnja koja obuhvaća sustav odgoja i obrazovanja od predškolskog do studentskog, svegeneracijsku edukaciju, zakonske regulative koje se odnose na kvalitetu prehrane, sport i rekreaciju, zdrav i čist okoliš, porezne politike koje će sve to stimulirati. Ključno je nadasve da regulative ne budu samo deklarativne, već primjenjive, praćene i kontrolirane.

Debljina je od nedavno službeno definirana kao zasebna bolest (MKB-E66), no liječnici je često još uvijek ne dijagnosticiraju. Zašto je važno da pacijenti dobiju dijagnozu i kakav pristup liječenju to otvara?

Zaista je paradoksalno da dijagnoza koju možemo postaviti vrlo lako, čak bez detaljnog pregleda bolesnika, nije navedena u većini otpusnih pisama iz bolnica ili nakon pregleda u liječničkim ordinacijama. To ukazuje da prihvaćanje debljine kao bolesti još uvijek nije zaživjelo čak ni kod liječnika, što naravno otežava mogućnost da pri prihvaćanju debljine kao bolesti snažnije utječemo na bolesnike. Postavljanje dijagnoze preduvjet je za liječenje, a danas za svaki stupanj debljine imamo terapiju od dijetetske preko terapije lijekovima do kirurške za najteže slučajeve.

Debljina u djece posebno je zabrinjavajuća -- više od trećine djece u dobi od 8-9 godina ima prekomjernu težinu. Što možemo učiniti kao društvo da preokrenemo ovaj trend?

Djeca s debljinom su sigurno epidemiološki gledano najbrže rastući problem i to će rezultirati daljnjim porastom debljine kod odraslih, fenomenom koji će doći do izražaja kad današnja djeca odrastu. Čak 80% djece s debljinom bit će tijekom života odrasle osobe s debljinom. Moramo djelovati već od najranije dobi, od brige za trudnice, novorođenčad i djecu predškolskog uzrasta, jer kad jednom prepoznamo debljinu to postaje cjeloživotni problem koji se teško rješava, tako da i kod debljine vrijedi ona izreka „Bolje spriječiti nego liječiti".

Hrvatsko društvo za debljinu organizira kongrese koji okupljaju vrhunske stručnjake. Možete li nam reći više o nadolazećem kongresu -- koje su glavne teme i zašto je važno da zdravstveni djelatnici sudjeluju?

Nadolazeći kongres u Opatiji od 24. do 26. travnja najveći je skup koji će se ove godine dogoditi u Hrvatskoj na temu debljine, a okupiti će najvažnija medicinska imena koja se u Europi bave debljinom. Sudionici će se kroz predavanja, debate, okrugle stolove, poster sekcije te posebne programe za mlade liječnike moći educirati o debljini kao svegeneracijskoj bolesti koja se dotiče svih internističkih struka, a koju možemo uspješno rješavati internistički i kirurški. Osim toga liječnici obiteljske medicine, kao i pedijatri i ginekolozi iz primarne zaštite kao prvi liječnici koji stupaju u kontakt s bolesnicima bit će s nama kako bi uz pomoć novostečenih znanja smjelije preuzeli odgovornost za svoje bolesnike kojih je previše da bi im se mogao dosljedno posvetiti specijalistički sektor.

Koliko sudionika očekujete na kongresu i iz kojih zemalja dolaze međunarodni predavači? Koja su najzvučnija imena koja će nastupiti?

Očekujemo da će se registrirati preko četiri stotine sudionika, predavači dolaze iz petnaestak zemalja, među najuglednijim su aktualni predsjednik Europske asocijacije za debljinu (EASO) prof. Volkan Youmuk iz Turske i novoizabrana predsjednica EASO-a koja će ga na toj funkciji naslijediti prof. Jennifer Baker iz Danske, bit će tu i prof. Barbara McGowan iz Velike Britanije, Andrea Ciudin iz Španjolske, prof. Luca Bussetto iz Italije, prof. Dan Dumitrascu iz Rumunjske i mnogi drugi prestižni predavači. Hrvatsku će predstavljati brojna europski prepoznatljiva imena u području istraživanja i liječenja debljine i njoj komplementarnih struka.

Kongres tradicionalno okuplja multidisciplinarni tim stručnjaka -- od gastroenterologa, endokrinologa, kardiologa do nutricionista, psihologa i kirurga. Zašto je upravo takav pristup ključan u liječenju debljine?

Debljina je bolest kojoj moramo pristupati multidisciplinarno, jer pacijenti imaju probleme koji se reflektiraju na gotovo sve organske sustave, kod nekih će biti više zahvaćen kardiovaskularni, kod nekih plućni, gastrointestinalni ili pak neki drugi. U rješavanju problema posljedično sudjeluju mnogi specijalisti, vezano uz specifične probleme, pacijentima puno pomažu i psiholozi, nutricionisti, kineziolozi čime naglašavamo da nisu samo liječnici uključeni u timove.

Često ističete da prosječni Hrvat ne napravi ni 2.000 koraka dnevno, a optimum je 10.000. Kako motivirati ljude da se više kreću i zdravije hrane u doba „sjedilačkog" načina života?

O tome naravno treba puno razgovarati s pacijentima, brojenje koraka je danas dostupno svima, elektronski uređaji od specifičnih pedometara, preko pametnih satova i telefona jednostavno se koriste i to može pratiti zaista svatko. Definitivno, prosjek koji spominjete je u našoj populaciji osoba s prekomjernom težinom koja se premalo kreće.

Koja je poruka koju biste uputili čitateljima portala Zdravlje24.info -- osobama koje se možda bore s prekomjernom težinom, ali ne znaju odakle krenuti?

Poruka je da krenu s promjenama životnih navika i budu svjesni da se one neće dogoditi preko noći i neće ni kad se dogode trajati dugo ukoliko nisu spremni navike koje su ih dovele do problema trajno promijeniti. Na tom dugom putu mogu koristiti pomoć liječnika i drugih komplementarnih struka, lijekove, pa čak i operativne zahvate.