Kako prepoznati prve simptome dijabetesa tipa 2

Dijabetes tipa 2 jedna je od najčešćih kroničnih bolesti današnjice, a broj oboljelih raste iz godine u godinu. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, procjenjuje se da u Hrvatskoj više od 500.000 ljudi ima dijabetes, no velik dio njih toga uopće nije svjestan. Bolest se često razvija polako i bez dramatičnih znakova, pa je zato prepoznavanje prvih simptoma od ključne važnosti.

Što ranije prepoznamo znakove, to su veće šanse da promjenom životnih navika i pravovremenom terapijom spriječimo komplikacije i poboljšamo kvalitetu života.

Zašto se dijabetes tipa 2 često kasno otkrije?

Za razliku od dijabetesa tipa 1, koji se javlja naglo i s izraženim simptomima, dijabetes tipa 2 razvija se postupno. Godinama može biti prisutan povišen šećer u krvi, a da osoba to ne primjećuje. Tek kada dođe do značajnijeg poremećaja metabolizma, pojavljuju se očiti znakovi.

Ovakav “tihi” početak bolesti razlog je što se kod mnogih dijagnoza postavlja tek kada se razviju komplikacije poput problema s vidom, bubrezima ili živcima.

Rizični čimbenici

Prvi korak prema ranom prepoznavanju dijabetesa jest razumijevanje rizičnih čimbenika. Najvažniji su:

• Prekomjerna tjelesna masa i pretilost, osobito nakupljanje masnoće oko struka.
• Nedostatak tjelesne aktivnosti – sjedilački način života.
• Obiteljska anamneza – ako roditelji ili braća i sestre imaju dijabetes.
• Starija životna dob – rizik raste nakon 45. godine.
• Povišeni krvni tlak i masnoće u krvi.
• Povijest gestacijskog dijabetesa kod žena.

Ako imate jedan ili više ovih čimbenika, važno je redovito kontrolirati razinu glukoze u krvi.

Prvi simptomi na koje treba obratiti pozornost

Iako simptomi mogu biti blagi i postupni, postoje znakovi koji se najčešće javljaju:

• Pojačana žeđ i učestalo mokrenje – višak glukoze u krvi povlači vodu iz tkiva.
• Stalni umor i slabost – tijelo ne može učinkovito koristiti šećer kao izvor energije.
• Neobjašnjiv gubitak težine – iako je rjeđi kod tipa 2, ponekad se javlja.
• Zamagljen vid – zbog promjena u tekućinama oka.
• Sporo zacjeljivanje rana i česte infekcije – šećer pogoduje razvoju bakterija i gljivica.
• Trnci u rukama i nogama – rani znakovi oštećenja živaca.

Prepoznavanje ovih simptoma i brza reakcija mogu spriječiti ozbiljne komplikacije.

Kako se dijagnosticira dijabetes?

Ako postoji sumnja na dijabetes, liječnik će preporučiti laboratorijske pretrage:

• Glukoza natašte – vrijednosti iznad 7,0 mmol/L upućuju na dijabetes.
• Oralni test tolerancije glukoze – mjeri se razina glukoze nakon unosa šećera.
• HbA1c – pokazuje prosječnu razinu šećera u krvi u zadnja tri mjeseca.

U Hrvatskoj se sve češće koristi upravo HbA1c kao praktičan pokazatelj, a smjernice preporučuju vrijednosti oko ili ispod 7 % za većinu odraslih.

Zašto je rana dijagnoza važna?

Rana dijagnoza i liječenje mogu spriječiti ozbiljne komplikacije poput:

• oštećenja očiju (dijabetička retinopatija),
• bolesti bubrega (nefropatija),
• oštećenja živaca (neuropatija),
• kardiovaskularnih bolesti.

Što ranije uvedemo promjene u prehrani, tjelesnoj aktivnosti i eventualno terapiji, to su šanse za dobar ishod veće.

Što možete učiniti sami?

Ako ste u rizičnoj skupini ili primijetite simptome:

• Kontrolirajte šećer u krvi – redoviti pregledi mogu otkriti bolest u ranoj fazi.
• Prilagodite prehranu – smanjite unos jednostavnih šećera, a povećajte unos vlakana, povrća i cjelovitih žitarica.
• Budite tjelesno aktivni – najmanje 150 minuta umjerene aktivnosti tjedno.
• Pazite na težinu – i gubitak od 5–10 % tjelesne mase može značajno smanjiti rizik.
• Redovito posjećujte liječnika – osobito ako imate kombinaciju simptoma i rizičnih čimbenika.

Prema Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga, problem dijabetesa u Hrvatskoj sve je izraženiji. Posebno zabrinjava porast među mlađom populacijom, zbog sjedilačkog načina života i nezdrave prehrane.

U sklopu nacionalnih kampanja redovito se provode javnozdravstvene akcije besplatnog mjerenja glukoze, upravo s ciljem ranog otkrivanja bolesti.

Dijabetes tipa 2 ne mora biti tiha prijetnja. Ako prepoznamo prve znakove i reagiramo na vrijeme, moguće je spriječiti komplikacije i živjeti kvalitetno.

Simptomi poput žeđi, umora ili zamagljenog vida ne smiju se ignorirati – oni mogu biti prvi alarm. Zato redovite kontrole i svijest o vlastitom riziku čine razliku između kasnog otkrivanja i pravovremene intervencije.