Onečišćenje zraka povezano s razvojem demencije

Onečišćenje zraka već je dugo poznato kao ozbiljan rizik za pluća i srce. Sitne čestice iz automobila, industrijskih postrojenja i peći na kruta goriva mogu izazvati kronične respiratorne bolesti, pogoršati astmu ili dovesti do srčanog udara. No novo istraživanje otkriva još zabrinjavajuću vezu – zrak koji udišemo može ubrzati razvoj demencije. Guardian donosi rezultate koji pokazuju da fine čestice PM2.5 potiču nastanak Lewyjevih tijela u mozgu, obilježja povezana s Parkinsonovom bolešću i određenim oblicima demencije.

Znanstvenici s Johns Hopkins sveučilišta analizirali su podatke milijuna ljudi u SAD-u i pronašli jasnu poveznicu između viših razina PM2.5 i većeg broja dijagnoza demencije. Eksperimenti na životinjama potvrdili su mehanizam: kod miševa izloženih zagađenom zraku pojavile su se nakupine abnormalnih proteina u mozgu. To znači da čestice ne ostaju samo u plućima, nego ulaze u krvotok i završavaju u mozgu, gdje polako oštećuju živčane stanice.

Profesor Caleb Finch, jedan od autora studije, ističe:

„Ako želimo zaštititi mozgove budućih generacija, smanjenje onečišćenja zraka mora postati prioritet javnog zdravstva.“

Demencija je već danas globalni izazov. Više od 55 milijuna ljudi živi s nekim oblikom bolesti, a troškovi skrbi godišnje prelaze bilijune dolara. Ako zrak ubrzava razvoj bolesti, posljedice nisu samo zdravstvene, nego i ekonomske i društvene. Svaka obitelj pogođena demencijom zna koliko je bolest teška – financijski, emocionalno i psihički.

Hrvatski gradovi također nisu pošteđeni. Tijekom zimskih mjeseci, kada se intenzivno koriste peći i ložišta, razine PM2.5 naglo rastu. Zagreb, Slavonski Brod i još nekoliko gradova redovito prelaze preporučene granice Svjetske zdravstvene organizacije. To znači da građani tih područja svakodnevno udišu tisuće mikroskopskih čestica koje dugoročno povećavaju rizik za mozak.

Pojedinci sami ne mogu promijeniti kvalitetu zraka, ali mogu poduzeti korake da smanje izloženost:

• pratiti razine zagađenja putem aplikacija i izbjegavati aktivnosti na otvorenom u vrijeme najviših koncentracija,
• koristiti pročišćivače zraka s HEPA filterima u domu,
• zatvarati prozore tijekom sati najvećeg onečišćenja,
• birati rute s manje prometa pri hodanju ili vježbanju,
• održavati zdrav životni stil – prehranu bogatu antioksidansima, redovitu tjelesnu aktivnost i dovoljno sna.

Najugroženiji su stariji, djeca i oni koji žive uz prometnice ili industrijska postrojenja. To problem čini i pitanjem društvene pravednosti. Oni koji najmanje mogu birati gdje će živjeti ili kakvu će zaštitu koristiti često su najizloženiji. Zato rješenja moraju doći i od javnih politika. Gradovi poput Londona i Pariza uveli su zone niskih emisija i u samo nekoliko godina značajno smanjili razine PM2.5. Primjeri pokazuju da su koristi ne samo dugoročne, nego i brze – manje hospitalizacija, manje respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, a sada znamo i manji rizik od demencije.

Borba protiv demencije stoga ne počinje tek u bolnicama i domovima zdravlja, nego i na ulicama naših gradova. Svaka odluka o prometu, urbanizaciji i energiji zapravo je i odluka o tome kakav ćemo mozak imati u starosti. Ako smanjimo onečišćenje zraka, smanjit ćemo i broj novih slučajeva demencije, čime dobivamo dvostruku korist: zdravije pojedince i manje opterećen zdravstveni sustav.

Za svakog od nas poruka je jasna – pratite kvalitetu zraka, prilagodite svoje navike i osigurajte što čišći prostor u vlastitom domu. Za društvo, poruka je još važnija – ulaganje u čišći zrak znači ulaganje u dugovječnost, smanjenje tereta bolesti i očuvanje sposobnosti da dostojanstveno starimo. Demencija nije samo posljedica genetike i godina, nego i zraka koji svakodnevno udišemo.