Skoči na sadržaj
Zdravlje24
← Naslovnica← Mentalno zdravlje

Prisilni smještaj u psihijatriji: rokovi, sud i prava pacijenta

Ilustracija · adrian vieriu / Pexels
AO•Mentalno zdravlje•16. 11. 2026.•8 min čitanja

Tko odlučuje o prisilnom zadržavanju, zašto sud mora doći u 72 sata, koliko smije trajati sputavanje i kome se obitelj može obratiti, prema hrvatskom zakonu.

U Hrvatskoj se nekoga smije zadržati u psihijatrijskoj bolnici protiv njegove volje samo ako zbog teže duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost. Sama dijagnoza, neobično ponašanje ili želja obitelji nisu dovoljan razlog. Odluku o zadržavanju donosi psihijatar, ali je pod nadzorom suda: bolnica mora obavijestiti županijski sud u roku od 12 sati, sudac mora posjetiti osobu u roku od 72 sata, a bez sudskog rješenja zadržavanje smije trajati najdulje osam dana. Osoba u tom postupku mora imati odvjetnika. Sputavanje i odvajanje dopušteni su samo iznimno, pod stalnim nadzorom osoblja i nikada kao kazna.

Najvažnije ukratko

  • Prisilno zadržavanje dopušteno je samo zbog ozbiljne i izravne opasnosti za život, zdravlje ili sigurnost, a ne zbog same bolesti.
  • Psihijatar u roku od 48 sati odlučuje postoje li razlozi za zadržavanje. Ako ne postoje, osoba se otpušta.
  • Sud mora biti obaviješten u roku od 12 sati, sudac dolazi u roku od 72 sata, a bez rješenja suda zadržavanje ne smije trajati dulje od osam dana.
  • Rasprava se ne može održati bez odvjetnika. Ako ga osoba ne izabere, sud ga postavlja po službenoj dužnosti.
  • Sputavanje je ograničeno na četiri sata po odluci i najviše 24 sata ukupno, uz provjeru stanja u pravilu svakih 15 minuta tijekom prva dva sata.

Zašto se o ovome sada pita

Nakon smrti pacijenta u psihijatrijskoj ustanovi u zagrebačkom Jankomiru mnogi su se zapitali tko smije zadržati osobu u bolnici, kako izgleda vezanje za krevet i kome se obitelj može obratiti. Novi list izvještava i o teškom manjku osoblja u toj ustanovi. Okolnosti tog slučaja utvrđuju nadležna tijela, pa ih ovdje ne komentiramo. Ovaj tekst objašnjava što propisuje Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i koja prava osoba ima u svakom koraku.

Četiri različita puta u bolnicu

Najveći dio liječenja u psihijatriji odvija se uz pristanak. Dobrovoljni smještaj znači da osoba pisano pristaje na boravak u bolnici i taj pristanak može povući u bilo kojem trenutku.

Smještaj bez pristanka odnosi se na osobu koja zbog teže duševne smetnje trenutačno ne može dati pristanak, primjerice zbog teške smetenosti ili uznapredovale demencije. Tada pisani pristanak daje osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik, a bolnica u roku od 48 sati o tome obavještava pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom. Ako se sama osoba protivi, bolnica u roku od 12 sati obavještava sud.

Učitavanje kviza…

Prisilno zadržavanje je razdoblje od odluke psihijatra do odluke suda. Prisilni smještaj je boravak u bolnici na temelju sudskog rješenja. Zadržavanje bez pristanka uvijek je pod sudskim nadzorom, a zakon takve postupke označava kao hitne.

Postupak korak po korak

Osoba se u bolnicu najčešće upućuje uputnicom liječnika koji ju je pregledao i obrazložio razloge. U hitnim slučajevima prima se i bez uputnice. Ako je dovodi policija, zakon traži da postupa s posebnom pažnjom. Sljedeće rokove propisuje zakon.

Korak Tko Rok
Procjena postoje li razlozi za zadržavanje i upoznavanje osobe s pravima psihijatar najkasnije 48 sati od prijma
Obavijest županijskom sudu uz medicinsku dokumentaciju bolnica najkasnije 12 sati od odluke o zadržavanju
Posjet osobi, saslušanje i pregled dokumentacije sudac najkasnije 72 sata od obavijesti
Najdulje trajanje zadržavanja bez sudskog rješenja — 8 dana od odluke o zadržavanju
Prvo rješenje o prisilnom smještaju sud do 30 dana
Produženje (prijedlog bolnice barem 7 dana prije isteka) sud do 3 mjeseca, a svako sljedeće do 6 mjeseci
Žalba na rješenje (osoba od povjerenja nema pravo žalbe na smještaj) ovlaštene osobe 3 dana od dostave; drugostupanjski sud odlučuje u 8 dana

Kada psihijatar zaključi da razlozi za zadržavanje ne postoje, osoba se otpušta, a obrazloženje se upisuje u dokumentaciju. Bolnica bez odgode obavještava osobu od povjerenja, zakonskog zastupnika ili osobu koja živi s pacijentom.

Sud i odvjetnik

Sudski postupak vodi županijski sud. Rasprava se u pravilu održava u samoj bolnici, a na nju se pozivaju osoba, njezin odvjetnik, voditelj odjela i zakonski zastupnik, a po potrebi i osoba od povjerenja i centar za socijalnu skrb. Vještak psihijatar mora predati nalaz najmanje 24 sata prije rasprave. Rasprava se ne može održati bez odvjetnika i voditelja odjela.

Ako osoba ili njezini bližnji ne izaberu odvjetnika, sud ga postavlja po službenoj dužnosti i pritom vodi računa o njegovu iskustvu u forenzičnoj psihijatriji. Zakon ne navodi izričito tko snosi trošak takvog odvjetnika, pa to vrijedi pitati sud. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja: osoba ostaje u bolnici dok o žalbi ne odluči vijeće od tri suca.

Prisilni smještaj može završiti i prije roka. Kada razlozi prestanu, voditelj odjela donosi odluku o otpustu i šalje je sudu.

Sputavanje i odvajanje: što je dopušteno

Zakon poznaje dvije mjere prisile: sputavanje, odnosno fizičko vezanje za krevet, i odvajanje, odnosno smještaj u posebnu sobu. Smiju se primijeniti samo kada su jedini način da se otkloni neposredna opasnost i tek nakon što blaži postupci, poput razgovora i smirivanja, nisu uspjeli. Osobu treba prethodno upozoriti. Uporaba mjera prisile kao kazne, discipline ili odmazde izričito je zabranjena.

Detalje propisuje Pravilnik o vrstama i načinu primjene mjera prisile. Odluku donosi psihijatar. U iznimno hitnoj situaciji može je donijeti drugi liječnik ili medicinska sestra, ali psihijatar tada mora doći i pregledati osobu u roku od sat vremena. Za sputavanje je potreban tim od najmanje pet medicinskih sestara ili tehničara. Jedna odluka vrijedi najviše četiri sata, nakon čega psihijatar ponovno procjenjuje treba li mjera i dalje. Ukupno sputavanje ne smije trajati dulje od 24 sata bez novog pregleda psihijatra.

Dok je vezana, osoba mora biti pod stalnim nadzorom. Vitalni znakovi provjeravaju se u pravilu svakih 15 minuta tijekom prva dva sata, a zatim prema stanju i uputi liječnika. Svaka dva sata osoba treba dobiti 15 minuta za kretanje. Kad god je moguće, smještaj je u zasebnoj sobi s video nadzorom. Osoba u sobi za odvajanje ne smije istodobno biti sputana i promatra se svakih 15 minuta. Odvajanje se ne smije primijeniti kod osobe kod koje postoji opasnost od samoubojstva, pod utjecajem sredstava ovisnosti ni kod osobe sa srčanim ili dišnim tegobama ili konvulzijama.

Svaka primjena bilježi se u medicinsku i sestrinsku dokumentaciju: razlozi, način, trajanje i ime osobe koja je donijela odluku. Ako osoba, osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik to pisano zatraže, bolnica mora obavijestiti sud, a sud ispituje opravdanost, intenzitet i trajanje mjere. Europski odbor za sprječavanje mučenja (CPT) u standardima iz 2017. naglašava da je cilj sputavanje sprječavati i svesti njegovu učestalost i trajanje na najmanju moguću mjeru.

Lijekovi se bez pristanka smiju dati samo u osobito hitnim slučajevima ozbiljne i izravne ugroženosti života ili zdravlja i samo dok ta ugroženost traje. Koji se lijekovi za smirenje najčešće koriste i koji su njihovi rizici, opisuje tekst o haloperidolu i promazinu. Elektrokonvulzivno liječenje nikada se ne provodi bez pisanog pristanka.

Prava osobe tijekom boravka

Osoba u bolnici ima pravo znati razloge smještaja i svoja prava, imati uvid u medicinsku dokumentaciju i sudjelovati u planiranju liječenja. Smije podnijeti pritužbu ustanovi i dobiti usmeni odgovor odmah, a pisani najkasnije u roku od osam dana. Ima pravo na posjete, pisma i telefonske razgovore, iako zakon u određenim slučajevima dopušta njihovo ograničenje. Dio tih prava umjesto nje mogu ostvarivati osoba od povjerenja i zakonski zastupnik.

Opća prava iz odnosa s liječnikom ostaju ista kao i u drugim granama medicine. Više o tome piše u tekstu o pravima pacijenta.

Što obitelj može učiniti

Obitelj je često prva koja primijeti da nešto nije u redu, a najmanje zna o postupku. Sljedeći koraci pomažu da se snađete i zaštitite prava bliske osobe:

  1. Pitajte odjel je li riječ o dobrovoljnom smještaju, smještaju bez pristanka ili prisilnom zadržavanju te kada je donesena odluka.
  2. Zatražite podatak o tome koji je županijski sud obaviješten, kada je predviđen posjet suca i tko je odvjetnik.
  3. Ako je osoba bila sputana ili odvojena, pitajte koliko dugo i zašto. Ako niste zadovoljni odgovorom, pisano zatražite da bolnica o mjeri obavijesti sud.
  4. Pritužbu uputite najprije ustanovi. Nakon toga obratite se Povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama pri ministarstvu pravosuđa, koje ispituje pojedinačne slučajeve prisilnog zadržavanja i mjera prisile, ili pučkoj pravobraniteljici, koja kao nacionalni preventivni mehanizam obilazi ustanove u kojima su ljudi lišeni slobode.
  5. Vodite kratke bilješke: datume, imena i što vam je rečeno.

Ako osoba ima dugotrajnu bolest s ponavljanim krizama, poput bipolarnog poremećaja ili teške depresije, vrijedi u mirnom razdoblju razmisliti o obvezujućoj izjavi. Njome se imenuje jedna osoba od povjerenja koja će davati ili uskraćivati pristanak na određene medicinske postupke kada osoba to sama ne može. Izjava vrijedi samo ako je sastavljena kao javnobilježnički akt, a može se opozvati u bilo kojem trenutku, također pred javnim bilježnikom.

Prije krize: pomoć bez bolnice

Prisilni smještaj zamišljen je kao krajnja mjera. Većina ljudi s duševnim smetnjama liječi se izvanbolnički, uz pomoć liječnika obiteljske medicine, psihijatra i psihoterapeuta. Ako niste sigurni kome se obratiti, tekst psiholog ili psihijatar objašnjava razliku i put do pregleda. O ranim znakovima pogoršanja raspoloženja piše u vodiču depresija nije samo tuga.

Je li vam ovaj članak bio koristan?

Imate prijedlog, ideju, prigovor ili ste uočili grešku? Javite nam se ovdje.

Izdvojeno