Nakon poroda: gdje završava ‘baby blues’, a gdje počinje postporođajna depresija

Zdravlje24•Mentalno zdravlje•15. 09. 2025.•2 min čitanja•📊 522 čitanja

Prvih dana suze i oscilacije su česte — evo kada je to „baby blues”, a kada znak da treba pomoć i plan liječenja.

Nakon poroda: gdje završava ‘baby blues’, a gdje počinje postporođajna depresija

Roditeljstvo je veliko, ponekad preplavljujuće poglavlje. „Baby blues” pogađa mnoge majke (i dio očeva): plačljivost, promjene raspoloženja, osjetljivost — najčešće počinje 3.–5. dan i splasne do dva tjedna. Ako se simptomi produljuju, pogoršavaju ili uključuju gubitak interesa, beznađe, tjeskobu, krivnju, poteškoće u povezivanju s bebom — govorimo o postporođajnoj depresiji (PPD).

Kako razlikovati?

Baby blues

početak: nekoliko dana nakon poroda
trajanje: do 2 tjedna
simptomi: labilnost, plačljivost, osjetljivost, ali funkcioniranje je očuvano

Postporođajna depresija

početak: u prvih 12 mjeseci (često 4.–12. tjedan)
simptomi: uporna tuga, krivnja, anksioznost, problemi sa snom (i kad beba spava), osjećaj neadekvatnosti, ponekad opsesivne misli o sigurnosti bebe
rizici: prethodna depresija/anksioznost, komplikacije poroda, nedostatak podrške, stres, hormonske promjene

Hitno: misli o samoozljeđivanju, misli da će se bebinoj sigurnosti nešto dogoditi „jer ću ja to učiniti”, psihotični simptomi (rijetki, ali hitni) — odmah potražiti pomoć/112.

EPDS — kratki test za screening

Edinburgh Postnatal Depression Scale (EPDS) pomaže identificirati majke kojima treba dodatna procjena. Ako je rezultat povišen, to nije dijagnoza, već znak da je važno razgovarati s liječnikom/psihologom.

Što pomaže (i kako odabrati)

Psihološke intervencije

CBT i interpersonalna terapija (IPT) imaju snažne dokaze u perinatalnom periodu.
Grupni programi podrške i vođeni online programi mogu biti izuzetno praktični uz bebu.

Lijekovi — kada su potrebni

Kod umjerenih/teških simptoma ili kad psihoterapija nije dostupna, razmatraju se SSRI (uz individualnu procjenu).
Tijekom dojenja određeni SSRI (npr. sertralin, paroksetin) imaju povoljan sigurnosni profil; odluku donosi liječnik uz praćenje bebe (pospanost, hranjenje, prirast).

Temelji oporavka (naizgled mali, ali moćni)

Spavanje u „štafeti”: 3–4 sata neprekinutog sna uz pomoć partnera/obitelji.
Redoviti obroci i tekućina (hipoglikemija i dehidracija pojačavaju anksioznost).
Prihvatite „dovoljno dobro” roditeljstvo; odbacite savršenstvo s društvenih mreža.
Uključite partnera/obitelj: konkretni zadaci (presvlačenje, kuhanje, šetnje s bebom).

Q&A iz čekaonice

„Krivim se što se ne osjećam sretno.”
Krivnja je simptom, ne istina o vama. Emocije ne prate uvijek očekivanja — mozak i tijelo prolaze kroz ogroman reset.

„Bojim se tableta zbog dojenja.”
Postoje sigurne opcije uz stručno vodstvo. Terapiju se uvodi/ukida postupno, uz praćenje bebe i mame.

„Hoće li ovo proći?”
Da — uz pravovremenu pomoć većina roditelja se opravlja. Važno je ne čekati mjesecima.

Prvi kontakt: ginekolog, liječnik obiteljske medicine ili pedijatar (često prvi primijeti). Pitajte za psihologa/psihijatra s perinatalnim iskustvom. Potražite lokalne grupe podrške (roditeljski centri, patronaža). Ako je dostupno, ispunite EPDS u rodilištu ili na patronažnom posjetu.

„Nisam loša mama/otac — imam stanje koje se liječi.” Kad tako postavite stvari, lakše je potražiti pomoć, odmoriti se i korak po korak vratiti sebe.