Skoči na sadržaj
Zdravlje24
Naslovnica Zdravlje
f𝕏

Novi pristupi u dijagnostici i liječenju hipertenzije

Novi pristupi u dijagnostici i liječenju hipertenzije
Zdravlje24Zdravlje26. 10. 2025.8 min čitanja📊 85 čitanja

Stručni sažetak novih smjernica za arterijsku hipertenziju, usklađen s ESC 2024: klasifikacija, ciljevi <130/80, HBPM/ABPM, rani start i fiksne kombinacije.

Novi pristupi u dijagnostici i liječenju hipertenzije (AHA/ACC 2025; usklađenje s ESC 2024)

Donosimo ključne naglaske najnovijih smjernica za arterijsku hipertenziju objavljenih 2025. (AHA/ACC), s praktičnim usklađenjem prema ESC 2024.

1) Klasifikacija i ciljevi liječenja

Klasifikacija ostaje kontinuirana i četverostupanjska, kao u američkim smjernicama iz 2017.: normalan tlak (<120/80 mmHg), povišen (120–129/<80), hipertenzija stadij 1 (130–139 ili 80–89) i stadij 2 (≥140 ili ≥90). U 2025. naglasak se pomiče s pukog opisivanja kategorija na operacionalnu, bržu tranziciju prema liječenju – osobito u stadiju 1.

Ciljni BP za većinu odraslih je <130/80 mmHg, uz individualizaciju kod krhkih, vrlo starih i institucionaliziranih bolesnika. Taj “treat-to-target” pristup bolje odražava kompozitni KV-rizik i dokaz da niže vrijednosti tlaka (kada su podnošljive) dugoročno smanjuju moždani udar, srčano zatajivanje i koronarne događaje.

Novi dokument eksplicitnije razlučuje terapijski prag (kada početi lijek) i cilj (kamo ići), dodajući jasne okvire za stadij 1 s nižim KV-rizikom: nakon 3–6 mjeseci strukturiranih promjena načina života, uvodi se farmakoterapija ako se cilj <130/80 ne postiže. Dakle, „promatranje bez plana” u nižem riziku više nije preporučeni pristup.

Tablica 1. Klasifikacija i terapijska logika: 2017. vs 2025.

Stavka 2017. (AHA/ACC) 2025. (AHA/ACC)
Klasifikacija BP Normalan, povišen, HTN 1, HTN 2 Neizmijenjena klasifikacija (iste granice)
Glavni cilj <130/80 za mnoge, uz procjenu rizika <130/80 za većinu; individualizacija u krhkih
Stadij 1, niski rizik Primarno lifestyle; lijek uz viši rizik Lifestyle 3–6 mj. → ako cilj nepostignut: lijek
Pristup odlučivanju Više diskrecije kliničara Standardizirani treat-to-target; manje “čekanja”
Način praćenja Preporučeni HBPM/ABPM HBPM/ABPM kao standard implementacije

2) Mjerenje i dijagnoza

Smjernice iz 2025. stavljaju mjerenje u središte kvalitete. Dijagnoza i odluke pretpostavljaju:

  • Standardizirano ordinacijsko mjerenje: odmor ≥5 min, odgovarajuća manžeta, podržana ruka, bez razgovora, višestruka mjerenja (2–3) i prosjek; validirani sfigmomanometri.
  • HBPM (kućno mjerenje) i ABPM (24-satni holter) kao dio rutine: potvrđuju dijagnozu (npr. bijela kuta ili maskirana HTN), pomažu titraciju i povećavaju adherenciju kroz “self-management”.
  • Prihvaćaju se ekvivalenti izvanordinacijskih pragova (npr. HBPM ~135/85 mmHg ≈ ordinacijski ~140/90 mmHg) kao dijagnostički korisni, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i telemedicini.

Tablica 2. Dijagnostički pragovi prema mjestu mjerenja (orijentacijski)

Mjesto mjerenja Sumnja na HTN (prag) Napomene
Ordinacija ≥140/90 mmHg Standardizirano mjerenje, prosjek 2–3 očitanja
HBPM ≥135/85 mmHg Višednevni dnevnik; jutro/večer 3–7 dana
ABPM (24 h prosjek) ≥130/80 mmHg Dnevni/nokturni profili, vrijedno za maskiranu HTN
ABPM (dnevni prosjek) ≥135/85 mmHg Korelira s dnevnom aktivnošću
ABPM (noćni prosjek) ≥120/70 mmHg Nondipping i reverse-dipping nose viši rizik

Zašto je ovo važno? Precizno mjerenje smanjuje pogrešnu klasifikaciju, omogućuje ranu identifikaciju maskirane hipertenzije i sprečava pretjerano liječenje “bijele kute”. U praksi, sustavno uvođenje HBPM-a i jasnih protokola za dokumentiranje mjerenja često je najveći “jedan potez” koji poboljšava ishode.

3) Procjena kardiovaskularnog rizika i personalizacija

Smjernice sustavno integriraju procjenu 10-godišnjeg i doživotnog rizika (npr. suvremeni kalkulatori koji zamjenjuju stare pooled-cohort alate). Ideja je jednostavna: što je veći apsolutni rizik, to ranije i odlučnije treba intervenirati, uključujući inicijalne kombinacije i niže ciljne vrijednosti, pod uvjetom dobre podnošljivosti.

Novi dokument snažnije povezuje rizik i algoritam titracije: u visokorizičnih (npr. postojeći ASCVD, šećerna bolest s oštećenjem organa, CKD s albuminurijom) odmah se kreće agresivnije prema <130/80, često s početnom dvokomponentnom fiksnom kombinacijom, te ranom kontrolom (4–12 tjedana) i prilagodbom u kratkim intervalima.

4) Intervencije načina života — striktnije, dosljednije

Smanjenje natrija ostaje kamen temeljac: cilj ≤2.300 mg natrija/dan, idealno ~1.500 mg/dan, što je u skladu s prehrambenim obrascima poput DASH-a. U odabranih bolesnika mogu se razmotriti kalijeve zamjene za sol, uz procjenu rizika hiperkalemije (CKD, visoke doze RAAS-blokade).

Alkohol: poruka je znatno eksplicitnija – najbolje je ne piti radi kontrole BP-a; ako se pije, preporuke ostaju na strogo ograničenim količinama (do 1 standardnog pića/dan za žene, do 2 za muškarce).

Tjelesna masa i aktivnost: ciljati na 5–10 % redukcije težine kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom; ≥150 min/tjedno aerobne aktivnosti umjerenog intenziteta i trening snage 2 dana tjedno. Dodatno, higijena sna, smanjenje stresa i prestank pušenja ravnopravni su moduli programa.

HBPM kao intervencija: osim dijagnostičke uloge, HBPM je behavioralni alat – bolesnici koji se mjere kod kuće imaju bolju adherenciju, ranije prepoznaju neadekvatan odgovor i češće ostaju u cilju.

5) Farmakoterapija — rani početak, fiksne kombinacije, titracija prema cilju

Kada započeti lijek?

  • Stadij 1 + niski rizik: ako nakon 3–6 mjeseci strukturiranih promjena (dijeta, sol, aktivnost, tjelesna masa, alkohol) BP i dalje ≥130/80, uvodi se lijek. Time se napušta “čekanje do progresije”.
  • Stadij 1 + povišen rizik (npr. ≥7,5 % 10-godišnjeg KV-rizika) ili stadij 2: odmah farmakoterapija, često u obliku inicijalne dvojne terapije.

Što izabrati?

Tri glavne klase prvog izbora ostaju:

  1. Tiazid-like diuretici (klortalidon ili indapamid, s prednošću nad hidroklorotiazidom zbog duljeg i jačeg antihipertenzivnog učinka),
  2. ACE-inhibitori ili ARB (izbjegavati kombiniranje ACEi + ARB),
  3. Dihidropiridinski blokatori kalcijevih kanala (npr. amlodipin).

Beta-blokatori nisu univerzalno “prvog reda” za nekompliciranu HTN, ali jesu lijek izbora u posebnim indikacijama: angina, post-MI, srčano zatajivanje s reduciranom EF, tahiaritmije, trudnoća (labetalol).

Zašto fiksne kombinacije?

  • Brže do cilja: dvostruko obaranje BP-a s manjim nuspojavama (doze niže po komponenti).
  • Adherencija: jedna tableta umjesto dviju/triju.
  • Jednostavnija titracija: algoritmi koji mijenjaju samo jačinu kombinacije smanjuju varijabilnost prakse.

Primjeri racionalnih kombinacija: ACEi/ARB + DHP-CCB, ACEi/ARB + tiazid-like diuretik. Kombinacije s MRA (spironolakton/eplerenon) rezervirane su za rezistentnu hipertenziju ili specifične fenotipove (npr. primarni hiperaldosteronizam).

Kako titrirati?

  • Kontrole svaka 4–12 tjedana, s jasnim planom: ako cilj <130/80 nije postignut i nema nuspojava, povećati dozu i/ili dodati drugu klasu (preferirano u fiksnoj kombinaciji).
  • U rezistentnoj hipertenziji (BP iznad cilja unatoč 3 lijeka uključujući diuretik u adekvatnim dozama), provjeriti adherenciju, tehniku mjerenja, sol u prehrani i sekundarne uzroke; spironolakton je najčešći “četvrti” lijek (uz nadzor kalija i bubrežne funkcije).

6) Posebne populacije i kliničke situacije

  • Stariji, krhki i institucionalizirani: cilj <130/80 ostaje “default”, no individualizira se prema ortostatskim padovima tlaka, riziku padova, kognitivnoj funkciji i polifarmaciji. U praksi: sporija titracija, češća mjerenja, skromniji ciljevi ako nuspojave narušavaju kvalitetu života.
  • Kronična bubrežna bolest (CKD): u prisutnosti albuminurije prednost ima RAAS-blokada (ACEi ili ARB) radi nefroprotekcije; kod hiperkalemije razmotriti farmakološko vezanje kalija ili promjenu režima; diuretici petlje korisni su u volumenski opterećenih.
  • Dijabetes i metabolički sindrom: izbor početnih klasa isti je, uz dodatni fokus na volumen, noćne profile (ABPM) i komorbiditete. U bolesnika s ASCVD/HF/CKD istovremeno se planira kardio-reno-metabolička zaštita (neovisno o glikemiji).
  • Post-MI i HF: beta-blokatori, RAAS-blokada i MRA su temelj; BP ciljevi se usklađuju s hemodinamikom i simptomima.
  • Trudnoća: za kroničnu hipertenziju u trudnoći primjenjuju se labetalol i nifedipin kao prva linija; ACEi/ARB su kontraindicirani. Ključna je perikoncepcijska optimizacija terapije i vigilancija za preeklampsiju; nakon poroda planiran povratak na dugoročni antihipertenzivni režim kompatibilan s dojenjem.
  • Sekundarna HTN: sumnjati kod ranog početka, rezistencije, hipokalemije, epizodnog teškog porasta tlaka. Algoritam obuhvaća: renovaskularnu bolest, primarni hiperaldosteronizam, OSA, feokromocitom, Cushing, bolesti štitnjače, lijekove i supstance (NSAID, steroidi, simpatomimetici, kokain, alkohol).

7) Organizacija skrbi i implementacija

Smjernice naglašavaju da ishodi više ovise o sustavu nego o izboru prve tablete. Tri su poluge:

  1. Tim-bazirana skrb: liječnik + medicinska sestra/tehničar + ljekarnik + edukator. Distribucija zadaća (mjerenje, edukacija, titracija prema protokolu) povećava postotak bolesnika u cilju.
  2. Standardizirani protokoli: jedinstveni postupnik za mjerenje, početne kombinacije, intervale kontrola i eskalaciju. To reducira varijacije među ordinacijama i ubrzava postizanje <130/80.
  3. Tehnologija i samoupravljanje: HBPM s validiranim uređajima, digitalni dnevnici, podsjetnici, telekontrole i integracija s elektroničkim kartonima. Cilj je pretvoriti povremene posjete u kontinuirani proces titracije.

U implementaciji je važno planirati i adresirati nuspojave (npr. edema potkoljenica kod DHP-CCB, hipokalemija uz tiazide, kašalj uz ACEi, hiperkalemija uz RAAS-blokadu/MRA), kao i adherenciju (jednostavni režimi, fiksne kombinacije, edukacija o cilju i koristi).

8) Usklađenje s ESC 2024

Europske smjernice iz 2024. i američke iz 2025. konvergiraju na nekoliko ključnih točaka:

  • Rani, strukturirani pristup sa standardiziranim mjerenjem i širokom uporabom HBPM/ABPM.
  • Početne dvojne kombinacije u većine bolesnika koji su izvan cilja ili imaju viši rizik, radi bržeg i stabilnijeg sniženja BP-a.
  • Cilj <130/80 mmHg za većinu, uz individualizaciju u populacijama s krhkošću ili posebnim hemodinamskim okolnostima.
  • Snažniji fokus na nefro- i kardioprotekciju u CKD, dijabetesu i HF, što dodatno informira izbor klase (RAAS-blokada, MRA, diuretici, CCB).
  • Naglašena redukcija natrija i restriktivan stav prema alkoholu kao dio “najvećeg povrata investicije” u lifestyleu.

Izvori

Je li vam ovaj članak bio koristan?

Imate prijedlog, ideju, prigovor ili ste uočili grešku? Javite nam se ovdje.

Izdvojeno